Home / Muzej na otvorenom

Muzej na otvorenom

Prilikom stvaranja koncepta Muzeja betinske drvene brodogradnje, prva faza realizacije projekta odnosila se na uređenje zgrade muzeja i otvaranje stalnog postava. U drugoj fazi realiziran je vanjski dio postava – muzej na otvorenom. Muzejski postav u zgradi prezentira principe gradnje malih drvenih brodova te ih smješta u diskurs u kojem su nastali i razvijali današnju formu, dok postav na otvorenom in situ izlaže stvarne funkcionalne brodove. Jezgra današnjeg muzeja na otvorenom nastala je voljom vlasnika. Nakon što su obnovili i tradicijski armali (ojedrili) svoje drvene brodove i počeli se natjecati na regatama na latinsko idro početkom 2000tih godina, samoinicijativno su vezivali svoje brodove u sjeveroistočni dio lučice. Tijekom godina su se brodovi u tom dijelu lučice po nepisanom pravilu vezivali analogno njihovoj reprezentativnosti.

Muzej betinske drvene brodogradnje je 7. ožujka 2019. godine dobio koncesiju na dio mjesne lučice. Temeljem Ugovora potpisanog sa Šibensko-kninskom županijom Muzeju je dodijeljena koncesija za upotrebu pomorskog dobra u svrhu korištenja privezišta za prezentaciju tradicijskih drvenih brodova u funkciji muzejskih izložaka. Područje koje se dalo u koncesiju iznosi 1482 m2, od čega ukupna morska površina iznosi 1383 m2, a kopna 99 m2. Koncesija je dana na rok od 20 godina.

U najistaknutijem dijelu lučice, u sjeverozapadnom i sjeveroistočnom dijelu nalaze se tradicijski ojedrene i opremljene gajete. Na jugoistočnoj strani nalaze se kaići i lađe. Leuti se nalaze u južnom dijelu lučice. Brodovi imaju svoju poziciju u lučici analogno reprezentativnosti, izvornosti gradnje, održavanosti, ojedrenju i poštivanju tradicijskih materijala i elemenata u opremanju. U muzeju na otvorenom je na vezu 43 broda. U dijelu pod koncesijom Muzeja mjesto veza dobiva brod, a ne vlasnik. Pravo veza odlučuje stručni savjetodavni odbor izabran od strane Muzeja. Odbor radi reviziju brodova, ocjenjuje njihovo stanje, razmatra nove zahtjeve i odlučuje o budućem razmještaju. Na području lučice nalaze se informativne i obavijesne table te su naznačeni registarski brojevi brodova.

TRG NA MORU – POVIJEST GRADNJE

Naselje Betina utemeljeno je krajem 15. stoljeća. Prve kuće nalazile su se na području današnjeg užeg centra mjesta, uz mjesnu lučicu. Naselje je oduvijek bilo orijentirano moru, a potrebe stanovnika oblikovale su izgled obale. Mjesnu lučicu su brzo po utemeljenju naselja zaštitili slaganjem kamena usuho u rivu koja je ujedno služila i kao lukobran.

Betina je tokom narednih stoljeća zadobila prepoznatljivu formu koja se nije značajnije mijenjala.

Katastarski prikaz centra Betine iz 1824., Austro - Ugarska Monarhija

Katastarski prikaz centra Betine iz 1824.

U drugoj polovici 19. stoljeća Austro-Ugarska Monarhija izgradila je novi mul, čvrstu rivu od zidanog klesanog kamena, pritom pomaknuvši morsku granicu tadašnjeg naselja prema jugoistoku. U istom periodu naselje se proširilo prema sjeverozapadu, u predio Zdrače.

Do sredine 20. stoljeća malo je promjena doživio centar mjesta. U lučici su se nalazile tri rive: novi mul, stari mul i široki mul. More je dosizalo znatno dublje u kopno koje danas poznajemo, a obala je završavala oštrim stijenama i navlačilištima za brodove.  Velik broj brodova nalazio je svoj zaklon u maloj lučici. Vezivali su se za drvene kolce koji su bili ugrađeni u rive.

Betinska lučica 1911.

Veći zahvati u prostoru počeli su se izvoditi od sredine 20. stoljeća, a mještani su samoinicijativno pokretali radne akcije. Po završetku Drugog svjetskog rata ugrubo naslagani kamen starog mula učvršćen je betonskom konstrukcijom u koju su ugrađene željezne vitice koje su služile za privez brodova. Pedesetih i šezdesetih godina održavale su se brojne radne akcije. Srušene su tri manje kuće koje su se nalazile na središnjem trgu i na njihovom mjestu izgradio se veći zadružni dom. Produžio se stari mul, a područje glavnog mjesnog navlačilišta za brodove nasuto je i pretvoreno u trg. U nasipavanju su sudjelovali svi mještani, a poznato je da je svaka obitelj u Betini koja je imala brod morala dovesti deset brodova punih kamena. Kamen se dovozio iz iskopa koji su nastali prilogom izgradnje Jadranske magistrale i iz kave (vadilište kamena) u blizini uvale Kokoč. Istovremeno se uvelike nasipala i jugoistočna obala mjesta, čime se povećala površina obalnog pojasa i područja na kojima su se gradile kuće. Stijene i blatne škrape nasute su i pretvorene u betonsku obalu i rive. Sedamdesetih godina 20. stoljeća stari mul je dodatno produžen i time je definiran oblik betinske lučice koji je poznat i danas.

Prostor današnjeg mjesnog trga i lučice oduvijek je bio centrom Betine. Mještani nisu imali službeni naziv trga već su jednostavno govorili da idu na more. Naziv je ostao i danas, te se glavni mjesni trg zove Trg na moru.

 

Trg na moru danas

Ova stranica koristi cookies (kolačiće) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnjim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića Više detalja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close