• Radno vrijeme

    Od 1. do 30. lipnja i od 1. do 30. rujna:
    Ponedjeljak – subota: od 9 do 21 sat
    Nedjeljom, blagdanima i državnim praznicima ne radimo.

    Od 1. srpnja do 31. kolovoza
    Ponedjeljak – nedjelja: od 10 do 22 sata

    Od 1. listopada do 31. svibnja:
    Ponedjeljak – petak: od 9 do 15 sati

    Subota: od 9 do 12 sati
    Blagdanima i državnim praznicima ne radimo.

    Muzej po dogovoru ili prema najavi otvara izložbeni prostor i izvan gore navedenog radnog vremena.

    Grupne posjete izvan radnog vremena potrebno je prethodno najaviti najmanje 5 dana ranije.

    Cijene ulaznica

    Odrasli: 30 kn
    Djeca do 7 godina: besplatno
    Učenici, studenti, umirovljenici: 20 kn
    Popust od 20% na grupe (min. 20 osoba)

    Ulaznice su besplatne za turističke vodiče i pratitelje organiziranih grupa, članove ICOM-a i muzejskih društava

    Audio vodič
    Engleski, njemački i talijanski
    Cijena jednokratnog korištenja vodiča – besplatno

    Stručno vodstvo

    Cijena (po grupi): 100 kn (uz najavu)

    Stručno vodstvo izvan Muzeja

    Cijena (po grupi) za razgled mjesta u pratnji stručnog osoblja Muzeja 200,00 kn

    Predškolska djeca: besplatno

Home / vijesti / O brganji i brganjanju

O brganji i brganjanju

Kad smo hodili u Modrave rano ujutro bi se digli, oko 6 – 7 već bi bili u brodu. Ovisno o vitru, išli bi na idro ili na 4 vesla. Kad bi došli u Modrave, obuli bi se u škohune, postole bi stavila u travesu. Za poisti bi uzeli šaku smokava i malo kruha. Ako je ‘ko ima brganju u brodu, bacili bi je po putu i ulovili koju kunjku ili mušulu. Na ravnoj škrili bi zapalili vatru i spekli školjke.”

Lucija Čubrić, težakinja

Ovo je samo jedna od mnogih priča betinskih težaka o tome kako su gotovo pa svakodnevno koristili brganju na putu do svojih posjeda gdje su išli raditi u polju. Zanimljivost vezana uz brganju je da su Betinjani češće jeli školjke nego ribu.

Svaka obitelj koja je imala brod imala je brganju. Školjaka je nekad bilo puno i brzo su se lovile. Brganja je tradicionalan alat za lov školjaka. Sastoji se od metalnog dijela i mreže. Metalni dio jednom je stranom zaoštren – tako da struže školjke s morskog dna koje upadaju u mrežu. Metalni dio radio se u lokalnim kovačnicama, a vlasnici brodova sami su izrađivali mrežu. Nekad je mrežasti dio bio od bakrene žice, a u novije doba radi se od debele ribarske mreže. Školjke koje su se lovile brganjom su u prvom redu kunjke, zatim korotani, prsurice, poletuše i druge.

U staro vrijeme brganjalo se samo kad je bilo vjetra, onda bi jedrili i lovili školjke. Lovilo se u svako doba dana i godine. Brganja se veže na stražnji mankul i onda se vuče po pjeskovitom dnu – na potezu od otoka Murtera do Modrava i oko obližnjih otoka). Po konopu se vidi koliko brzo se mreža puni i ima li školjaka na dnu. Najbolja pozicija za lov školjaka bila je oko Tišnjanskog rata do mula Betine. Brganjalo bi se kad bi išli u Modrave kopati i čistiti masline. Putem do polja bacili bi brganju, a ulovljene školjke u grumenima bacili u žeravu i onda ih jeli tako pečene.

Školjaka bi bilo toliko puno da bi i jedno povlačenje do vrha napunilo mrežu. Brganjalo se uvijek, kad bi u kući ponestalo školjaka išli bi odmah po nove. Čuvale su se za rivom u konistrici ili u najhladnijem dijelu dvora u jutenim vrećama. Kuhale su se svakako, a najpoznatiji recept je na klasičan brudet. Za prilog su mogli biti krumpiri, tjestenina ili riža. Često su se jele i bez ikakvog priloga, na maslinovom ulju i češnjaku. U konobama je bilo poznato da kad bi bilo kunjaka ili korotana bolje bi se i popilo, pa su gostioničari često od mještana otkupljivali školjke.

Osim brganjanja školjke su se lovile svakako, samim rukama uz obalu za oseke, ali i uz pomoć alata poput korotajnika i losnara. Njima se lovilo s razine mora, iz broda. Ovi su alati imali 5 – 6 metara duge štapove. Losnar je služio za lov lostura – periski. Korotajnikom su se vadili korotani s dna mora. Kroz rupicu bi provukli konop i po pronalasku školjke nategli te ih tako čupali. Na dno mora ljudi bi postavili kartilac s utegom od kamena te ga punili školjkama dok se ne bi napunio – kako ne bi svako toliko morali vaditi korotajnik iz mora.

Školjaka je nekad bilo puno, danas samo u tragovima. Brganja je stoljećima prehranjivala lokalno stanovništvo. Fešta od Brganje koju danas imamo u Betini odavanje je počasti nekim davnim vremenima i običajima koji se uz njih vežu, betinskim težacima i umijeću školjkarenja koje ih je hranilo za dugih dana u teškom radu.

Sama fešta je jedna od najdugovječnijih otočkih fešta na Jadranu, čija godina začetka seže još u rane sedamdesete. Od tih dana do danas, s kratkim prekidom, zajednička joj je i ženska natjecateljska regata u veslanju u gajeti – na otoku Murteru težačkom brodu kojim su ravnopravno upravljale žene, kao i muškarci. Jednako tako žene su samostalno isplovljavale u gajeti, odlazile u polje, potezale brganju i školjkarile. Ženska veslačka regata “Dlan i veslo” spomen je i na njihovu snagu, radišne ruke koje su svojim trudom dizale vrijednost životu na otoku.

 

Ova stranica koristi cookies (kolačiće) za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Daljnjim korištenjem stranice suglasni ste s korištenjem kolačića Više detalja

The cookie settings on this website are set to "allow cookies" to give you the best browsing experience possible. If you continue to use this website without changing your cookie settings or you click "Accept" below then you are consenting to this.

Close